Vreme

INTERVJU - SLOBODAN G. MARKOVIĆ

Talas delegitimizacije vlasti je nezaustavljiv

Šta nam se to događa? Šta dalje? Šta je doneo Studentski protest i u šta (ne) može da se pretoči? Koliko smo blizu političkoj promeni i šta je za nju potrebno? Ovo su pitanja koja se postavljaju gotovo svakodnevno.

Za to vreme, vlast i dalje pokušava da iznađe odgovor na proteste koji su kao šumski požar zahvatili zemlju, kao i na društvenu katarzu – posle koje manipulacije vlasti ne rade kao pre, a ravnodušnost i strah se tope – koju izazivaju studentski marševi. O tome i drugim temama razgovaramo sa Slobodanom G. Markovićem, profesorom političke antropologije na Fakultetu političkih nauka u Beogradu i Institutu za evropske studije. Sagovornik je zamolio da u tekstu sintagma “Studentski protest” bude napisana velikim početnim slovom, jer ovaj protest sagledava kao istorijski događaj. Ko danas u Srbiji ima moć? – Da krenemo najpre od toga ko je imao političku moć do decembra 2024. u Srbiji. Tu je odgovor jasan. Srpska napredna stranka drži vlast od republičkog nivoa do nivoa mesnih zajednica, na način na koji nije pošlo za rukom ni SPS-u tokom devedesetih godina. Gotovo da nema opštine u Srbiji u kojoj SNS nije na vlasti. To znači da je politička moć formalno u rukama vladajuće stranke. Pošto je ona oličena u osobi koja je dala naziv listi SNS na parlamentarnim izborima, onda je politička moć bila u rukama predsednika Srbije Aleksandra Vučića i SNS. Njen je opseg po vertikali takav da je bio nepoznat u političkoj istoriji Srbije od 1990. do sredine prošle decenije. Ni u vreme vladavine Slobodana Miloševića njegov režim nije mogao da pobedi u mnogim opštinama Srbije, a u poslednjim godinama nije imao vlast ni u ključnim gradovima. U pogledu nivoa ostvarene demokratije stanje ipak nije gore sada nego što je bilo devedesetih. Tada je zemlja bila pod međunarodnom izolacijom i u autokratskom poretku, dok je danas u poretku koji nije ni demokratija ni autokratija nego nešto između, ali s tendencijom da ide ka autokratiji. Paradoks je što ni u sistemu koji je uspostavljen devedesetih nije bila moguća ovakva koncentracija političke moći po vertikali – od mesne zajednice do nivoa države. Hibridnost poretka u Srbiji olakšala je ovakav ishod u pogledu urušavanja demokratije, ali nije jedini uzrok toga. Hibridni poreci mogu da mobilišu podršku sa svih strana i nisu opterećeni ideološkim i moralnim ograničenjima. Ta fleksibilnost hibridnog poretka pokazala se na više primera u Evropi i svetu kao idealna za osporavanje liberalne demokratije. A ko poseduje legitimnost? – Posle okupljanja studenata i građana na Slaviji 22. decembra postalo je jasno da je legitimnost gradskih vlasti u Beogradu potpuno upitna, a posle mitinga u Novom Sadu osporena je njena legitimnost i u Novom Sadu. Prolaskom studenata kroz gradove i mesta Srbije osporena je i vlast u Aranđelovcu, Kragujevcu i drugde. Uporedni građanski protest osporio je i legitimnost vlasti u Užicu, Čačku, Batočini, Vršcu, Sečnju, Mionici… Prema podacima Arhiva javnih skupova, na mitinge u pojedinim mestima Srbije na proteste je izašlo od 10 do 40 odsto stanovništva. To je otprilike 18 do 72 odsto onih koji izlaze na izbore. Tako nešto je do sada nezabeleženo. U periodu između 22. decembra i Sretenja 2025. došlo je velike erozije legitimnosti vladajuće stranke. Moć se izmakla vladajućoj stranci po horizontali. Vrhunac političke moći je, kako kaže Hana Arent, kada su svi protiv jednog, vrhunac nasilja je kada je jedan protiv svih. Moć očigledno, po toj definiciji, zavisi od broja pristalica i, u tom smislu, svedočimo tome da ona u Srbiji odlazi od oličenja te moći i od vladajuće stranke u drugim pravcima. Teorijski, legitimnost, kao i moć, počiva na nivou podrške. Ali kada je u toku građanski protest, stvari su malo drugačije. Tada postaje ključna razlika između voters i supporters, odnosno između glasača i pristalica…