Vreme

OVA SITUACIJA - FILIP ŠVARM

Sumrak jedne karijere

Zašto je Vučić primoran da formira iznuđenu i tunjavu vladu? Zbog čega Srbija iz februara 2025. više nije ista ona zemlja iz oktobra 2024? Kako je šef države došao u iznudicu da mu nijedan potez koji već tri meseca povlači ne radi posao? Gde je u svemu ovome opozicija, kako da se rasani i šta treba da shvati.

Predsjednik Srbije već dvije nedjelje reklamira svoju nenapisanu knjigu “Kako sam pobedio obojenu revoluciju”. U pitanju je postmodernistički roman, kombinacija fantastike i misterije. Aleksandar Vučić ima dvije uloge u tom projektu – pisac je i sam svoj recenzent. Kako kaže ovaj drugi, knjiga će se izučavati širom svijeta – od Aljaske do Australije, uključujući i Ujedinjene Arapske Emirate. A sad ozbiljno. Vučić više ne poriče duboku političku krizu, već obraćanjima i sporadičnim mitinzima sokoli snuždeno biračko tijelo, to jest – pumpa “obojenu revoluciju” i “vojvođanski separatizam.” Ništa od toga ne radi mu kako treba, ali donekle kupuje vrijeme. Slično je i sa hapšenjem Grčića, Papića, Vrbaškog i ostalih kadrova nekad bliskih Nebojši Srefanoviću. Djeluje da su spomenuti “ranjeni orlovi” spakovani još dok je trajao obračun sa njihovim zaštitnikom – zlu ne trebalo. Sada je prikupljeni materijal i te kako zatrebao, samo u drugu svrhu. No, ne lezi vraže, hapšenja među naprednjacima i satelitima slabo zanimaju javnost. Ljudi vide tko je dignut, coknu usnama i kažu – pih. Dobro razumije narod gdje je srce tame koje ubija zemlju. SJEĆATE LI SE VUČEVIĆA Protesti studenata i sve većeg broja građana ne pokazuju zamor, a da Vučiću bude još gore – mora formirati novu vladu. U protivnom, država Srbija postaje srednja ili osnovna škola u obustavi rada – dok vlast tvrdi da sve funkcionira, niko ne zna da li se nastava zaista izvodi i koliko traju školski satovi. Iz tog i još nekih drugih razloga Vučić je primoran da iseli Miloša Vučevića iz Nemanjine 11. Tko će useliti, narodu svršeno puca prsluk. Mada je u teoriji moguće, predsjednik Srbije teško da će mandat za sastav vlade povjeriti nekom od partijskih glavešina – kadrovska lista je kratka, ljudi potrošeni. Zato treba očekivati na’vatavanje podobnih eksperata za premijera i druge članove kabineta izuzev ministarstava fi nancija i sile. Nova vlada biće slaba i tunjava. Naslijediće sve probleme prethodne sa manje moći da ih rješava. Ako Vučić procjeni da je učvrstio poljuljano biračko tijelo, glavni zadatak vlade biće kakva-takva konsolidacija režima kakav je vladao do studentskog revolta. Na drugoj strani, ukoliko predsjednik Srbije i dalje ostane na začelju događaja, možda bi budući kabinet mogao ponuditi pregovore o izbornim uvjetima u namjeri da koliko-toliko kontrolira štetu. Vučić je već dao sve što je mogao a da ne naruši ličnu vlast. Zato računa da će svojim političkim supermoćima – nije više isti čovjek, energija mu je na entu – na kraju trijumfi rati nad “obojenom revolucijom”. Naime, on mjerka termin za buduće izbore, pošto je vlada formirana u Narodnoj skupštini iznuđena i pokazuje njegovu slabost. Ideja je da i to izjašnjavanje građana bude nalik svim dosadašnjim od 2012. Svjestan narodnog odijuma spram SNS, Vučić bi ovog puta mogao – “al’ majke mi, stvarno” – rebrendirati stranku u Pokret za narod i državu. Nema tu svježe krvi – ali je ipak bolje za kampanju. Kad je mogao skinuti šinjel po Šešeljevom kroju sa djelovodnim brojem Haškog tribunala, zašto ne bi i odjelo prepuno otisaka krvavog dlana? Mogu li upaliti ove kombinacije šefa države? Možda ukoliko se prorajta dobri duh solidarnosti i slobode koji su oslobodili studenti, pa narod zahvati čemer i jad razočaranja. Naime, Srbija iz februara 2025. više nije ista ona zemlja iz oktobra 2024. Svima je danas jasno da postoji alternativa i, što je još važnije, snaga dovoljno moćna da je nametne. DRŽ’MO SE ZA GLAVU Djevojke i momci su postavili politički okvir za promjene u zemlji koji treba operacionalizirati. Mada studenti o svemu ovome i te kako imaju što reći, to nije pitanje za njih nego za opoziciju. Dakle, poštovani čitaoče, stigli ste do mjesta gdje se hvatate za glavu. Svak zna. Više od deceniju usitnjena, zavađena, bez svježih ideja, sa istim licama koja bez obzira na rezultate ne pomišljaju na povlačenje i tako dalje u istom pravcu, opozicija kanda postoji sama za sebe. I to čisto formalno. Mada donekle neopravdano, studenti je smatraju za drugu stranu režimskog novčića. Liderske partijice, gubitnička filozofi ja, spletkarenje, izigravanja aktivista u skupštinskim klupama i političara na ulici umjesto da rade obrnuto, izbrisali su opoziciju kao faktor u zimi nezadovoljstva i nade u Srbiji. Čini se i da, skupa sa naprednjacima, jedina nije shvatila što se u zemlji dešava…