Lepa i srećna

SVETSKI PUTNICI

Put do slobode

Zašto je ljudska dobrota za nju i dan-danas najveće čudo, koje životne istine je spoznala na svom putu i kada je osetila istinski strah, samo su deo zanimljivih priča s dugih putovanja Snežane Radojičić. Pre četrnaest godina spakovali je bicikl u autobus za Bratislavu i odatle počela da se „kotrlja po svetu”.

Najpre je na dva točka prešla Karpate, potom preko Balkana otišla na istok sve do Japana, odatle na sever do Sibira, i još dalje, na jug do Timor-Lestea, što je opisala u svojim knjigama „Zakotrljaj me oko sveta”, „Nomad”, „Preko Himalaja i Gobija”… Da li se svetski putnik rađa ili ga stvaraju životne okolnosti? – Sve je to subjektivno i mogu jedino da kažem kako ne postoji univerzalno pravilo o tome zašto neko odluči da krene na put oko sveta. Sve zavisi od ličnosti. U mom slučaju, ne verujem da sam rođena kao svetski putnik, već sam to postala sticajem mnogih životnih okolnosti. Kako je uopšte došlo do toga da profesorka književnosti postane svetska putnica? – Kada sam napustila prosvetu, godinama sam radila poslove koji nisu imali nikakve veze s mojom profesijom, ali su mi donosili dobru zaradu. U jednom trenutku zapitala sam se o čemu sam maštala kao devojčica i shvatila kako sam oduvek želela da budem slobodna i da živim od pisanja. Do tada sam imala objavljene dve knjige, ali čim sam se prisetila svog sna, znala sam da više ne treba da radim poslove koji me ne ispunjavaju…