Oslobođenje BIH
HANA TIRO AUTORICA “SARAJEVO SHIT”
Djeca cvijeća u mračnom tunelu
Hana Tiro, godinama aktivna na polju digitalnih komunikacija i promocije umjetničke scene sa Balkana, nedavno je objavila prvu zbirku poezije indikativnog naslova “Sarajevo shit”, što je bio i povod za razgovor sa njom.
Kažeš da si pisala ovu zbirku u periodu od sedam godina, ne planirajući svaku pjesmu da postane dio jedne cjeline, ali da se to desilo kada si uočila zajedničku nit svih pjesama – lajtmotiv. Koja je to nit i šta se sve desilo u tih sedam godina rada na knjizi? – Zajednička nit je transgeneracijska trauma, a uopće mi nije bio cilj da pišem o njoj u tom teorijskom smislu. Pisala sam o onome što znam, živim, osjećam, nekad svoje priče, nekad tuđe koje bi mi pričali akteri tih priča. Tek kasnije kada sam čitala pjesme, povezala sam da sve one govore o istom sranju u koje je zapala moja generacija, pa onda i taj naziv “Sarajevo shit” koji je totalno naprasan, ali i dosta precizan. Upoznati sebe U sedam godina stvaranja prošla sam kroz svoje dvadesete, formirala se kao osoba, ili makar mislila da jesam, ostvarila neke uspjehe i čula neke nevjerovatne priče. O svim mračnim temama sam pisala u zbirci. Mislim da mrak prosvjetljuje više nego što imamo hrabrosti priznati. Što bolje znamo šta je u mraku, više se čini da je svjetlo. To je kao kada hodate po nepoznatom, čini se strašno. Kada hodate po svom stanu ili kući, a svuda je mrak, manje vas je strah jer je prostor poznat. Tako moramo da gledamo i na sebe i našu okolinu, ljude koji nas okružuju. Upoznati sebe, upoznati njih. Mislim da ova zbirka služi za upoznavanje.
