Novi Magazin

MOŽE LI SRBIJA DA UPADNE U DUŽNIČKO ROPSTVO

Država sve češće kuca na vrata međunarodnih banaka i kreditora

Ukupan javni dug države na kraju prošle godine dostigao 38,9 milijardi evra, deficit republičkog budžeta 1,8 milijardi. I sadašnji nivo zaduženosti može da postane problem ukoliko se ne ostvari planirani privredni rast ili se promene politike kamatnih stopa na domaćem i globalnom finansijskom tržištu.

Srbija se poslednjih godina ubrzano zadužuje, pa iako nije u zoni alarma, stručnjaci upozoravaju da nema još mnogo prostora za nove kredite. Ukupan javni dug države na kraju prošle godine bio je 38,9 milijardi evra, što je za oko 2,7 milijardi više nego u 2023. kada je iznosio 36,15 milijardi. Istovremeno, deficit u državnoj kasi na kraju prošle godine bio je 212 milijardi dinara ili oko 1,8 milijardi evra. Profesor Ekonomskog fakulteta Milojko Arsić kaže za Novi magazin da će se, sudeći po planiranom deficitu, Srbija u naredne tri godine zadužiti za 8,5 do devet milijardi evra. Ali, ako deficit bude veći nego što je planirano, ili ako privreda bude rasla nešto sporije, onda će dug brže da raste i u apsolutnim iznosima i kao procenat u BDP-u. „Ono što je nepovoljno ako se poredimo sa razvijenim zemljama, je to što se mi zadužujemo po znatno višim kamatnim stopama. Mi sada imamo učešće rashoda za kamate u BDP-u kao neke razvijene zemlje koje imaju učešće duga od 100 odsto ili čak više u odnosu na BDP. Trebalo bi da se mi poredimo sa zemljama slične razvijenosti, državama Zapadnog Balkana, Bugarske, jer se i zadužujemo po sličnim kamatnim stopama. A u toj kategoriji, među zemljama Centralne i Jugoistočne Evrope, mi smo negde na nivou proseka, ima i više i manje zaduženih. To znači da poziciju ne bi trebalo da tretiramo kao vrlo komotnu i kao da postoji mogućnost veoma velikog zaduživanja u budućnosti. Razlog više je što su troškovi zaduživanja za nas suviše visoki, što nas svaki pozajmljeni evro košta više nego što je to slučaj sa razvijenim zemljama“, kaže profesor Arsić. Dodaje da država obično investira u ono što je važno za društvo a u šta privatni sektor ne bi dovoljno ulagao. Primer toga su infrastrukturni projekti, što i jeste obaveza države. KAKO SE BIRAJU INVESTICIJE: Ali, kod nas se javljaju problemi najpre sa izborom projekata koji se finansiraju, ističe Arsić: „Pitanje je da li su svi oni opravdani, EXPO i nacionalni stadion su primer za takvu dilemu. Sledeći problem je što su troškovi realizacije projekata izuzetno visoki. Jednim delom je to odraz nedostataka konkurentske procedure pri izboru preduzeća koje će da radi na infrastrukturi. Drugi veliki deo se odnosi na posledice sistemske korupcije koja je ugrađena u te projekte i koja ima za cilj da obezbedi finansiranje vladajuće stranke. Usput verovatno ljudi koji obavljaju te poslove uzimaju deo i za sebe, tako da se i oni bogate. To su neke stvari koje dovode u pitanje efikasnost javnih investicija koje se realizuju u Srbiji. Dakle, neke investicije se realizuju po cenama koje su više nego u inostranstvu, pri čemu kod nas i izgradnja tih projekata traje duže. U budućnosti bi trebalo da se oni pažljivije biraju, da se vratimo na standardne procedure i zaduživanja i izbora izvođača, tako da kroz konkurenciju dobijemo one koji imaju najpovoljnije uslove.“ I dok se država zahuktava sa pozajmicama, jedino lokalne samouprave smanjuju svoja zaduživanja. Ona su se sa nekadašnjih 1,6 odsto BDP-a svela na 0,5 procenta ili ukupno 51,8 milijardi (oko 436 miliona evra). Međutim, trend smanjenja crvenog dela bilansa nije pogodio Grad Beograd. U njemu prema popisu živi 24 odsto građana Srbije, ali obaveze koje treba da otplati čine čak 59,6 odsto svih lokalnih dugova. Ukupno su teške 25,8 milijardi dinara ili 236 miliona evra. Sledi ga Novi Sad sa dugom od 6,3 milijarde dinara, nivo AP Vojvodine je za nešto manje od dve milijarde dinara u minusu, Vranje za 1,2 milijarde dok su kod ostalih gradova iznosi nešto niži. „Jedan od razloga za tako visoku zaduženost prestonice je posledica nekoliko stvari. Jedna je da se u Beogradu grade neki infrastrukturni objekti koji su relevantni za celu Republiku. Drugi razlog je što mnoge male lokalne zajednice nemaju ni mogućnost da se zadužuju. Ne ispunjavaju kriterijum za emisiju obveznica, niti lako dobijaju kredite od banaka. Verovatno je da to utiče. Postojali su ranije predlozi kako da se taj problem reši po ugledu na druge zemlje. Postoji čitav niz institucionalnih rešenja da se obezbedi da i male lokalne zajednice mogu da se zadužuju pod povoljnim uslovima da bi finansirali infrastrukturne projekte na svojoj teritoriji. Može da se formira na nivou cele republike neki fond, agencija, nešto preko čega bi se one zaduživale. Ovako, male opštine teško mogu da dobiju kredite i imaju problema sa obezbeđenjem sredstava za finansiranje“, objašnjava Arsić. I TAKO UKRUG: I profesor na kragujevačkom Ekonomskom fakultetu Veroljub Dugalić kaže za NM da nominalni iznos javnog duga u ovom trenutku nije zabrinjavajući ali problem je to što on neprestano raste…