Monitor CG

DŽUDIT BATLER: PLIVANJE JE MOJA RELIGIJA

Povodom izlaska nove knjige „Who’s Afraid of Gender?

Progresivna ljevica je puna raskola i sektaštva. Moramo biti širokogrudi i prihvatiti razlike. Naše međusobne razlike su ipak manje od onih između nas i autoritarizma i fašističkih režima. Trampov ponovni izbor me je šokirao. Uvijek mislimo da je američka javnost pametnija. Ali nismo pametniji.

Izgubila sam se u cirkusu kao dete. Sigurno sam se uplašila, ali pre svega pamtim da me nije uznemirilo to što sam razdvojena od roditelja – rana ambivalentnost prema pripadanju prvobitnoj porodici. Moje vaspitanje je bilo buržoasko, jevrejsko. Moja majka je radila na promovisanju rasno integrisanog stanovanja. Otac mi je bio zubar – dobar i pun ljubavi. Bili su liberalni demokrati, ali liberalizam ima svoje granice. Svađali smo se. Nisu bili srećni zbog mojih ranih lezbejskih veza, rodno nesaobražene pojave, kritike Izraela i mnogo čega drugog. Kada su mene i moju devojku kao tinejdžerke otkrili njeni roditelji, nastala je eksplozija. Dve porodice su proklinjale jedna drugu, svaka je optuživala onu drugu na sve moguće načine. Pozivani su socijalni radnici i psihijatri. Moje ludiranje Pretpostavljaju da sam rezervisana i smrtno ozbiljna, a ja u stvari volim da se blesavim. Plivanje je najbliže nečemu što bi bila moja religija. To je jedno od retkih iskustava pri kojima te svet ne odguruje od sebe. Dok plivam gubim svest o protoku vremena…