Oslobođenje BIH

KNJIGA NEDŽADA IBRAHIMOVIĆA “DNEVNICI LAKIH PROSTORA”

Glavni junak izlazi iz teksta

Knjiga je ovo slojevitog i kompleksnog psihološkog putovanja u dubinu odnosa sa sobom, svojevrsna ispovijest, seansa (u kojoj je čitatelj psihoterapeut) i na koncu, knjiga je ovo o nama, o načinu na koji percipiramo sebe.

Nedžad Ibrahimović: “Dnevnici lakih prostora”, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva: Podgorica, 2024. S početka ovog lakog prostora papira može se postaviti jedno važno pitanje koje proganja ne samo autore/ ice nego i čitatelje/ice: kakva je korist od književnosti ako ne daje snagu da se promijeni svijet u nama i oko nas? Neki bi kazali da je pitanje previše uopćeno, da na njega ne postoji odgovor, da je uzaludno tragati… Ono što nam ostaje jeste stvarati nove svjetove posredstvom književnosti (ovo tek zvuči nevjerovatno!) ili samo ostati na užitku čitanja. E, tu i jeste odgovor na ovo pitanje. Fokus je na čitanju. Promjene, uznesenje i pad Postoje knjige koje su napisane samo zabave radi (i autora/ice i čitatelja/ ice), ali ništa u tebi/nama ne mijenjaju i nemaju dubljih slojeva teksta. Čim je zatvorimo, zaboravimo šta smo pročitali. S druge strane, postoje knjige koje te navode da sumnjaš, koje ti daju nadu, proširuju svijet, svjetonazore, navode na nove ideje… i pripremaju nas za promjene, uznesenja, ali i pad. Tako su neke knjige suštinski važne, oblikuju nas, otvaraju brojne mogućnosti, učimo iz njih, raspravljamo s njima, knjige koje nas proganjaju i ne daju nam mira…