Danas

STUDENTI PROZRELI VUČIĆEVU PODVALU

Aleksandar Popov o „izmišljenom vojvođanskom separatizmu“ kao pokušaju da se unese razdor među učesnike protesta

Aleksandar Popov, direktor Centra za regionalizam, kaže da priča o vojvođanskom separatizmu u ovom trenutku ima samo jedan cilj, pokušaj unošenja razdora među studente, koji su pogonska snaga ovih protesta.

Kao kopredsednik i idejni tvorac Igmanske inicijative, Popov je jedan od najboljih poznavatelja dešavanja na Zapadnom Balkanu, a Vojvodina mu dođe najuža specijalnost. Kako kaže u razgovoru za Danas, vlast ne uspeva da posvađa studente kroz spinovanje o izmišljenom vojvođanskom separatizmu, a to najbolje pokazuje scena koja je izazvala suze kod mnogih građana i koja će se naći i u nekim budućim udžbenicima istorije, „kada studenti iz Beograda i studenti iz Novog Sada razmenjuju zastave na Varadinskom mostu“. – Suviše su oni pametni da bi se tako olako hvatali na ove jeftine SNS trikove. Niški studenti su im odgovorili transparentom na kome je pisalo „Neka ljube se istog i zapad i sever i jug“. A bilo je i duhovitih poput „Istočna Srbija bi da se otcepi od Kine“. Što se tiče Kosova, tu je temu već odavno potrošio (Banjska mu još diše za vratom), a i Republiku Srpsku kroz dosadašnjih desetak Dodikovih najava izlaska iz sastava Bosne i Hercegovine. Naravno, na takve trikove ne bi blagonaklono reagovala ni međunarodna zajednica – rekao je Popov. Kako ocenjujete dva skupa koja su održana na Sretenje – studentski u Kragujevcu i Vučićev kontramiting u Sremskoj Mitrovici? – Onaj u Kragujevcu je odisao vrcavošću poruka sa parola i transparenata, mladalačkom energijom, pameću i duhovitošću. Nije im smetala ni zima ni žuljevi na nogama od dugog pešačenja. Studentsko pismo koje je tamo pročitano pokazalo je zrelost i mudrost studentske generacije koja je uspela da Srbiju digne na noge i iz temelja uzdrma ovu korumpiranu u kriminal ogrezlu vlast. Hodajući sa svih strana Srbije kroz sela, zaseoke i gradiće put Kragujevca, studenti su sejali i taj mladalački duh i doprinosili da se kod mnogih iz tih mesta koji su do tada bili zaluđeni SNS propagandom, bar uzdrma, ako ne i promeni, uverenje da je ova vlast dobra i nepogrešiva i da studenti nisu u pravu. Isforsirani i uštogljeni SNS miting u Sremskoj Mitrovici najbolje se može opisati parafrazirajući Đorđa Balaševića – bio je miting i šta da se priča, parada obmane i kiča… Uz sve laži iznesene na račun Vojvodine nisu imali bar toliko originalnosti pa je kopirajući studente i glavni govornik „pumpao“ a „Narodnu deklaraciju o Vojvodini u Srbiji“ je „usvojio“ plenum privedenih učesnika. Zato je“zablistao“ Dodik sa svojom čuvenom pesmom „Ne može nam niko ništa“, falio je još samo Dačić da mu tercira. Ko je gledao, ako ima imalo pameti u glavi, sve mu je bilo jasno. Svi, uglavnom privedeni učesnici, smoreni patriotskim parolama i gomilom laži i obmana koje su čuli, Dodikovim „umetničkim“ nastupom i zimom, jedva su čekali da se sve završi, sednu u tople autobuse i odu svojim kućama. Ipak, opet smo prisiljeni da slušamo o „vojvođanskom separatizmu“. Da li je u Vojvodini od prisajedinjena pa do danas, postojao ikada separatistički pokret, bilo koga? – Nisam istoričar, ali na osnovu dosadašnjeg bavljenja pitanjima decentralizacije i regionalizacije Srbije, mogu da kažem da nemam saznanja da je u Vojvodini postojao neki separatistički pokret. Da se razumemo, separatizam bi podrazumevao zalaganje za izdvajanje Vojvodine iz državnog okvira Srbije, a ni jedna relevantna politička opcija u Vojvodini nije ni u svom programu niti političkom delovanju imala takvu ideju. Naprotiv, početkom devedestih godina preovladala je centralistička tendencija pa je tako Milošević Ustavom Srbije koji je donet 1990. godine autonomiju Vojvodine sveo na takozvanu fasadnu autonomiju, jer su joj ukinuta sva izvorna prava i nadležnosti koja je do tada imala. Ništa bolje Vojvodina nije prošla ni sa Ustavom iz 2006. godine u kome je za nju definisana jedna jedina izvorna nadležnost, a to je da donosi svoja znamenja – grb i zastavu, a sve ostala su u skadu sa Ustavom i zakonima. To je kao reakciju imalo zalaganje jednog broja relevantnih politič kih subjekata iz Vojvodine za vraćanje izvornih prava i ovlašćenja Pokrajini, ali ni jedno od tih zalaganja nije išlo u pravcu izdvajanja Vojvodine iz sastava Srbije…