Vreme

NUKLEARNA ENERGIJA

Radioaktivni nadzor

Kako zamišljate horor? Ministarstvo rudarstva i energetike, na primer, angažovalo je francusku kompaniju “Ežis”, čija je kćerka firma povezana sa padom nadstrešnice u Novom Sadu, da izradi plan za izgradnju – nuklearne elektrane u Srbiji. Sećate se kompanije “Ežis”?

Ako niste do sada gradili nekakav infrastrukturni objekat, na primer metro ili reaktor, niste u industrijskom dizajnu ili saobraćaju, nema mnogo razloga da vam je poznata ova francuska kompanija, originalnog imena “Egis” i sa sedištem u idiličnom gradiću Gijankur, u departmanu Ivlen, na severu Francuske. No, njeno ime ste možda čuli nakon čudovišne tragedije na Železničkoj stanici u Novom Sadu kada se, nakon sporne rekonstrukcije, 1. novembra 2024. srušila betonska nadstrešnica i ubila 15 ljudi. Naime, kompanija “Ežis” je upletena u poslove oko izgradnje koja je dovela do najmasovnijih studentskih protesta u istoriji Srbije – kao član šestočlanog konzorcijuma, “Ežis d.o.o.” radio je nadzor u ovom poslu. Osim da je bila pomenuta kao učesnik poslova oko nadzora, domaća javnost se od novembra naovamo nije mnogo bavila detaljima rada ove kompanije koja u Srbiji za Vladu i različita ministarstva inače izvodi još projekata. Možda niste znali, ali Ministarstvo rudarstva i energetike u ostavci angažovalo je upravo “Ežis” da izradi – tehničku studiju o primeni nuklearne energije u Srbiji. Uplašili ste se? Nema razloga za strah, nije reč o istom ogranku kompanije. Posao dizajna razvoja nuklearne elektrane u Srbiji radi kompanija “Egis Industries”, što je druga kćerka fi rma iste francuske grupe i za koju ne bi bilo lepo, a možda ni opravdano sumnjati da im se igde srušio neki nuklearni reaktor, a kamoli obična nadstrešnica. Možda ste zapazili kako ministarstva u ostavci, kao u onim bizarnim pričama o ljudima koji nakon prodaje stana skidaju česme pre dolaska novih vlasnika, ovih dana ubrzano pokušavaju da pozavršavaju šta mogu, što je i dovelo do onih famoznih šezdesetak tačaka dnevnog reda u parlamentu. Tako, između ostalog, nisu dovršeni ni brojni nuklearni poslovi ministarke u ostavci Dubravke Đedović Handanovć, a među njima i razvoj plana reaktora sa francuskom fi rmom “Egis Industries” koja ga je dobila u partnerstvu sa čuvenim EDF (Electricite de France). Reč je o projektu koji će biti gotov u narednih mesec dana i njegova je vrednost samo 120.000 evra. No, njegove će posledice u budućnosti vredeti milijarde i milijarde evra. “Ežis”, prema projektnom zadatku, priprema studiju o troškovima, lancu snabdevanja, partnerima, kao i različitim dostupnim tipovima nuklearne tehnologije na tržištu i pridruženim kompanijama koje razvijaju ove tehnologije, kao i broju postrojenja u svetu (izgrađenim, u izgradnji, najavljenim, planiranim). Ključni zadatak je da identifi kuje do osam konvencionalnih nuklearnih tehnologija za koje se smatra da su podudarne sa potrebama Srbije, mada je Ministarstvo tražilo da se uzmu u obzir i takozvani mali modularni reaktori (jedini smisao toga je da se ispune želje lica koje obavlja funkciju predsednika Republike i koji je o njima onoliko govorio). “Ežis” će dati i okvirnu procenu prednosti, nedostataka i rizika. Ako stvari u dalekoj budućnosti ikada krenu po zlu sa srpskim nuklearnim reaktorom, istraživački novinari će bez ikakve sumnje procenu rizika vezati za okolnosti u kojima je načinjena, dok se u zemlji odvija više do 350 protesta, naručilac posla je u ostavci, a izvršilac povezan sa padom nadstrešnice. MORATORIJUM IZ GROBA Ključna nevolja sa ovim poslom nije u završavanju dok novi vlasnici ne dođu po ključ, već bi zapravo mogla biti u trenutku početka. Naime, Odluku o dodeli ugovora, kao i projektnog zadatka, Ministarstvo je donelo još 13. septembra 2024, a to je čak dva meseca pre nego što je ukinut Zakon o zabrani izgradnje nuklearnih elektrana. Ukidanje ovog zakona, u našoj javnosti dobro poznatog kao Moratorijum, dogodilo se u nizu čudnih okolnosti. Nakon četiri decenije tokom kojih je definisao nuklearne prilike u Srbiji, Ministarstvo je odluku o ukidanju ovog zakona pokušalo da sprovede ubrzano i ugradi ga u prelazne odredbe Zakona o energetici. Dodatna nevolja je htela da ovaj akt na glasanje u Skupštinu dođe baš 25. novembra prošle godine, kada je na sednici na kojoj su bili neredi, izglasan bez suštinske rasprave, dok se predsednica parlamenta nadglasavala sa vuvuzelama i pištaljkama. Zakon je sada deo serije propisa usvojenih tog dana za koji je podnet zahtev Ustavnom sudu za ispitivanje zakonitosti, pa je sasvim moguće da Moratorijum zapravo i nije ukinut. Ostavimo li po strani onu strašnu “nezgodu” iz Novog Sada, otvoreno je pitanje da li je posao koji “Ežis” trenutno radi birajući koji nuklearni reaktor Srbija da izgradi, uopšte zakonit? Moratorijum je, i bez “Ežisa”, zaista uklet dokument. Izvorno, stupio je na snagu još 1989. godine. Pre toga, u bivšoj Jugoslaviji snažno se razvijala nuklearna fi zika, podstaknuta posleratnim neostvarivim snovima o jugoslovenskoj bombi, da bi krajem sedamdesetih došlo i do vrlo konkretne civilne primene. No, nakon Černobilja i potonje velike diskusije, protesta i tribina, usvojen je Moratorijum koji je Srbija zadržala i posle nestanka Jugoslavije, jednako restriktivnog. Ovaj akt je potpuno zaustavio dalji razvoj nuklearne tehnike, da bi, decenijama kasnije, Srbija bila zemlja ne samo bez istraživačkih reaktora, bez nuklearnih katedri i institucija, nego i bez ikakve nuklearne ekspertize. Broj nuklearnih inženjera u Srbiji je nula. Ima izvesne ironije da bi, zbog prilika tokom usvajanja, Ustavni sud mogao da ospori zakone od 25. novembra, pa bi se ukinuti Moratorijum ponovo mogao vratiti iz groba. Za ministarstvo u ostavci ovo mora da je prava noćna mora – ako su sa naručivanjem studije od “Ežisa” ubrzano vozili sa ciljem da prođu baš tačno kad se crveno svetlo isključi, očigledno su promašili, i to za cela dva meseca, a sasvim je moguće…