Elle

RASKID - KRAJ ILI POČETAK?

Kako se nositi sa raskidom i kako posmatrati ovu fazu svog života

„Kako da ne doživim raskid lično? To je kraj mog odnosa i rezultat mojih izbora“, mislite, a crna rupa sumnje u sebe širi se iznutra, sa težnjom da proguta celo biće. I zaista, kako da se raskid „ne doživi tragično“ kada je on rezultat ličnih izbora, sopstvene procene, poverenja?

Da li je on samim tim odraz lične vrednosti, a možda i budućnosti? Zar postoji drugi način da se gleda na prekid, osim da patimo ili koristimo dobro poznate mehanizme odbrane kojima negiramo svoja istinska osećanja: „Ja sam odlično. Sjajno! Ulažem u izlaske i dobar izgled.“ Šta ako vam kažem da je moguće posmatrati raskid i drugačije? Šta ako vam kažem da raskid možda sadrži bogato tlo za rast i može biti polazna tačka za konstruktivnu ličnu transformaciju? Ali, hajde da se vratimo na početak, na način na koji se vezujemo i kako patimo. Kako je „stil vezivanja“ iz detinjstva povezan sa našim doživljajem raskida Način na koji doživljavamo raskid nije slučajan, on često odražava naše rane obrasce vezivanja. Ako smo odrasli u okruženju u kom roditelji nisu bili emocionalno dostupni ili sposobni za istinski toplu, autentičnu povezanost sa nama, moguće je da u odraslom dobu nosimo uverenja poput: – Nisam dovoljno dobar/a da bih bio voljen/a. – Ljubav je nepouzdana. – Uvek ću biti usamljen/a ili ostavljen/a. Ako verujemo u ove ideje, raskid može postati dokaz za ono što smo „odavno znali“:…