Vreme

KA GENERALNOM ŠTRAJKU

Srbija na nogama – vlast na kolenima

Čuvena pesma Desanke Maksimović nosi naziv “Srbija je velika tajna”. U njoj “dan ne zna šta noć kuva”, “niti noć šta zora rađa”, kao što ni “grm šta susedni grm sanja”. I tako dalje.

Pesma je često citirana, a neretko i ismevana, uz pozivanje na predosadnu, lošu, nimalo začudnu beskonačnost života u ovoj zemlji. No, događaji kojima prisustvujemo, tzv. aktuelna zbilja, pokazuju da je čuvena Valjevka sa šeširom ipak bila u pravu – bar u ovo naše vreme. Ne samo što niko živ – uključujući najviđenije analitičare, režimske i antirežimske, dobro obaveštene optimiste i pesimiste, zvezdočatce i proroke iscelitelje – pre samo par meseci nije mogao ni u nastupu božanske inspiracije da pretpostavi da će cela Srbija stati na noge a da će vlast, koja je delovala tako premoćno, biti na kolenima, već niko ne može sa sigurnošću da predvidi ni šta će se desiti u roku od samo nekoliko narednih sati. Elem, pisati za nedeljnik tekst o aktuelnom buntu koji predvode studenti predstavlja veliko iskušenje. Od trenutka kada zaključimo broj (utorak uveče), pa dok se on ne obnaroduje na kioscima, možda sve što napišemo bude, bar u određenoj meri, dovedeno u pitanje. Recimo, da smo tekst počeli pisati u ponedeljak uveče, ujutro bismo napisano mogli hitnuti u kantu za smeće, popularni risajkl-bin. Ko bi pretpostavio recimo da će premijer Vučević, koji je prethodnog dana u “istorijskom obraćanju” trojke “naciji” (sa šefom i Brnabić Anom) delovao tako samopouzdano, sutradan podneti neopozivu ostavku. I on i njegov drugar-naslednik Milan Đurić, koji je, kao i Vučević, imao ne baš prijatnu dužnost da izigrava gradonačelnika Novog Sada. Podsetimo, jer će u četvrtak možda to neko i zaboraviti. Razlog za ostavku dva drugara je sledeći: izvesni bilmezi, izašavši iz naprednjačkih stranačkih prostorija u Novom Sadu, pokazali su – na tragu smelosti predsednika Vučića – izuzetnu hrabrost i palicama pretukli studente, jednu studentkinju veoma ozbiljno povredivši. Udarali su je palicama dok je ležala na zemlji. Vučević i Đurić su svojim ostavkama potvrdili da su nedelo učinili naprednjački aktivisti. E sada, možemo pretpostavljati da li je zaista to pravi razlog, da li su odluku doneli samostalno a onaj gore je samo aminovao, ili ih je odozgornik zamolio da se povuku. Jedino je sigurno da bi Vučić naterao i rođenu decu da podnesu ostavku na detinjstvo ako bi to njemu sačuvalo vlast. Neki kažu da je u pitanju defanzivni Vučićev potez, povučen stoga što je uvideo da oni ofanzivni samo stvaraju kontraefekte. Što se njegova spin-menažerija i politički saradnici više trude da zaustave i obesmisle ogromni građanski bunt, predvođen studentima i srednjoškolcima, ovaj postaje sve veći i sve moćniji i sve obuhvatniji i sve smisleniji. Nećemo sada da spekulišemo ni o tome ko je naredio bilmezima da odsuču palice i da li su niži stranački kadrovi (čitaj, osobe koje su ili već poznate ili će uskoro biti poznate organima gonjenja) doneli odluku na svoju ruku? Da li je stvoreno čudovište koje čak ni vrh stranke i države ne može kontrolisati? Ni da li je u celoj ovoj gunguli, koju prate i sukobi unutar stranke i organa vlasti, uopšte opstala jasna hijerahija moći unutar stranke? Što bi narod rekao, možda se ne zna ko tu koga zaskače. SEDMIČNI PREGLED Uz nemili događaj u Novom Sadu, ostavke Vučevića i Đurića i masovne proteste koje je zločinački akt produkovao u mnogim gradovima Srbije – protekle sedmice političku scenu u najvećoj meri obeležila su tri događaja – generalni štrajk, Autokomanda i Jagodina. Ovo izričemo uz bojazan da ćemo potceniti brojne druge proteste koji se odigravaju diljem zemlje, čak i u onim mestima gde pobune nije bilo nikada u novijoj istoriji. Kako kaže naš sagovornik politikolog Dragan Popović: ako je protest u novosadskom predgrađu Futog na ulicu izveo jako mnogo ljudi, a znamo da je Futog jedno od naprednjačkih utočišta, onda je jasno da su se stvari u Srbiji jako, jako promenile za samo nekoliko meseci. Događaj u Jagodini je najmanje bitan, koliko god vlast truda u njega uložila…