Oslobođenje BIH

IZOŠTRENA SLIKA ŽIVOTA

Roman Tatjane Gromače “Gospođa O.”

Najznačajniji trenutak, prema riječima Ernesta Sabata, jeste onaj kada čovjek ostane sam sa sobom i svojom neumoljivom savješću, to je trenutak u kojem nema laži, obmana, bivanja nekim ili nečim drugim, tada smo primorani, uslovno kazano...

Suočiti se sa sobom onakvim kakvi doista jesmo, suočiti se sa svojim odrazom u ogledalu na nešto drugačiji način, dublje i prodornije od onog što na prvu vidimo, propitivanjem, odobravanjem, odbacivanjem, prihvatanjem sebe i svojih postupaka. U tom razgovoru sa sobom, u tom suočavanju i tom posebnom trenutku samoće istina o sebi i životu izlazi navidjelo. Tada nam je sasvim jasno koliko je sve drugo oko nas beznačajno u poređenju s čovjekovom sviješću (i savješću), s pojedinačnim uspomenama, propitivanjima, mislima, riječima koje nas rasterećuju onoga što smo učinili ili smo propustili učiniti. Također, riječima odgovaramo za učinjeno, ali i možda u ovom slučaju i najvažnije oblikujemo priču o nama i našim životima. Prekretnice i stranputice Upravo u jednom takvom suočavanju sa sobom, propitivanju vlastitog bića, životnih odluka, odnosa (poslovnih, porodičnih i ljubavnih), prekretnica, stranputica, svrhe i smisla umjetnosti ispisan je novi roman Tatjane Gromače “Gospođa O”. Roman koji naslovom neodoljivo podsjeća na klasik svjetske književnosti “Gospođu Daloway”…