Alo

MONSTRUMI SU SRUŠILI MOSTOVE ALI NISU UBILI DUŠE NOVOSAĐANA

April 1999. godine ostaće upamćen kao jedan od najzlokobnijih meseci u istoriji srpske Atine

Monstruozno bombardovanje novosadskih mostova kojim su NATO snage na pragu 21. veka počinile ratni zločin protiv civilnog stanovništva nezabeležen još od kraja Drugog svetskog rata na tlu Evrope, započelo je pre 26 godina, 1. aprila 1999.

Prvi je na udaru bio Varadinski most. Omiljeni prelaz preko Dunava svih Novosađana srušen je u zoru prvog aprila u 5.05 sati. Kada je udarila raketa, na sredini mosta se zatekao Novosađanin Oleg Nasov, kome, nažalost, nije bilo spasa. Zlosrećni Nasov tog jutra je, kao i obično, krenuo na posao biciklom. NATO projektil ubio ga je samo tri meseca pre nego što je trebalo da postane otac. Dva dana kasnije, 3. aprila u 19.55 časova, srušen je i Most slobode. Na grandioznom prelazu koji je spajao Novi Sad i Sremsku Kamenicu, u trenutku kada je pogođen, ranjeno je sedmoro ljudi koji su se zatekli na njemu. Njihovo spasavanje je bilo vrlo dramatično. Ljude su iz Dunava izvlačili alasi. Njih devetoro, među njima i Kristijana Lotreana, spasao je Velimir Todorović. – Okrenuo je čamac u tom veoma strašnom trenutku i došao i pomogao nam da siđemo jer smo ostali zaglavljeni, nas četvoro-petoro sa jedne strane. Kako se most urušio, mogao sam da se spustim dole u vodu, i to smo svi uradili – prisećao se godinama kasnije Lotrean. Najprkosniji je bio Žeželjev most…