Oslobođenje BIH

ISTRAŽIVANJE POJMA ZLOČINA

Naš teatarski saradnik piše o predstavi “Zločin i kazna” u režiji Jerneja Lorencija

Predstava je postavljena gotovo kao neki mali i pomno sročen kompendij o Dostojevskom, s mnoštvom ulaza u njegov romansijerski opus. Lorenci, naime, nije sklon klasičnoj teatralizaciji; predstavu gradi radiofonski, kao da slušate neki radioroman ili radiodramu.

“Što se tiče Vaše namjere da dramatizirate moj roman, naravno, potpuno se slažem; štoviše, moje je pravilo da nikad ne sprečavam ovakve pokušaje. No ipak, moram primijetiti da slični pokušaji gotovo nikad nisu uspijevali, barem ne potpuno. Postoji nekakva tajna umjetnosti zbog koje se epska forma gotovo nikada neće moći pretočiti u dramsku. Čak vjerujem da za različite forme postoje odgovarajuće pjesničke ideje, tako da se jedna misao nikada ne može izraziti u formi koja joj ne odgovara…” Pomaknuta stvarnost Citat je to iz pisma F. M. Dostojevskog (1821 – 1881) kojim znameniti romanopisac odgovara kneginji Varvari Dimitrijevni Oboljenskoj na njezin upit da li bi smjela dramatizirati roman “Zločin i kazna” (1866), nekoliko godina nakon što je tiskan. Pisac je nedvosmislen i jasan: slobodni ste pokušati, ali ne vjerujem u uspjeh – osim ako tom dramatizacijom, poučava je Dostojevski, što je više moguće preradite i izmijenite roman, odnosno sačuvate od njega samo jednu epizodu koju biste pretočili u dramu, ili, nakon što uzmete osnovnu misao, potpuno promijenite siže…