Pečat

BEOGRAD JE DUH, BEOGRAD JE NAŠA ANTIKA

Povodom monografije „Beograd – iznad istoka i zapada“ Branislava Matića

„Kao da su jedino Srbi Beograd pronašli u sebi samima. Nijedan drugi narod, a mnogi prolaziše, nije se tako duboko razumeo sa ovim gradom.“ O tome svedoči i ova monografija.

Grad, kao zvezda među gradovima. Što mu je veća dubina prošlosti, to mu je veća nada budućnosti. Što je više bilo naroda koji su mu pripadali, i ljudi koji su ga sanjali – veća je bila njegova potreba da se preda nama i našim potomcima. Beograd ne pripada – njemu pripadamo. Ko mu više pripada, ima na njega pravo – da pamti i uči, peva i sanja. Da oseća ritam njegovog trajanja. Ovo je samo jedna misao koju – čini nam se – podrazumeva knjiga-povesnica Branislava Matića Beograd iznad istoka i zapada. „Iznad istoka i zapada“ smestio je sveti Vladika Nikolaj (žički i ohridski) srpsku pravoslavnu sudbinu – misao i zavete naroda kojem je istorija namenila da bude „između“. Da nije bio „iznad“, taj bi narod davno nestao „između“. (I ta misao proističe iz Matićeve knjige.) Iznad ima filozofsko i moralno značenje, ali je pesničko na prvom mestu. Zato je i Beograd, kao zvezda svog naroda i njegove sudbine najviše „iznad“, u sazvežđu Svetog Save i nemanjićkih zadužbina, Kosova i Lovćena. Beograd ima pravo da nadživi sve što je stvoreno posle njega…