Oslobođenje BIH

UTOPIJE NE NUDE GOTOVA RJEŠENJA

“Megalopolis” je nedosljedan film – nedosljedan svojim temama, filozofiji, apstrakciji

”Možemo li sačuvati našu prošlost i njeno čudesno nasljeđe? Ili ćemo i mi postati žrtva, poput starog Rima, neutaživog apetita za moć nekolicine ljudi.” - “Megalopolis” (2024).

Cesar Catilina (Adam Driver) je arhitekta Novog svijeta i blistavi um koji je dobio Nobelovu nagradu zahvaljujući pronalasku megalona, misterioznog elementa kojim želi od dijelova New Yorka (koji se ponekad naziva novi Rim) sagraditi Megalopolis – grad iz snova. Na tom putu kao prepreka stoji gradonačelnik Cicero (Giancarlo Esposito) koji je protiv njegovih utopijskih ideja jer smatra da ljudima ne trebaju snovi, nego učitelji, sanitarni uslovi i posao. Njegova kćerka Julia (Nathalie Emmanuel) zaljubljuje se u Cesara i postaje muza na tom velikom stvaralačkom putu. U najkraćem, ovako možemo opisati i sažeti osnovnu priču dugo očekivanog filma Francisa Forda Coppole. “Megalopolis” je politička, porodična drama, (američka) basna, kako to stoji na samom početku, ispripovijedana riječima Cesarovog pomoćnika Fundi Romainea (Laurence Fishburne) u kojoj se razotkrivaju brojne intrige, ali i p(r)okazuju utopijske ideje. Dozirani komički potencijal Catalina ima sposobnost zaustavljanja vremena, a u javnosti je postao nepoželjan kada ga je tajanstveni nestanak njegove prve žene učinio osumnjičenim za njeno ubistvo…