Danas

BORBA PROTIV AKTUELNE VLASTI JE MARATON

Zašto Vučić jedini protura scenario da je subota, 15. mart, „dan D“ za Srbiju

Kako se bliži 15. mart, iz vlasti poručuju da će to biti „dan D“ kada će protesti odsvirati svoj kraj, dok pojedini građani, uglavnim na društvenim mrežama, ne skrivaju nadu da će vlast toga dana odsvirati svoj kraj, iako studenti koji organizuju protest ništa od toga nisu najavili.

Sagovonici Danasa veruju da 15. mart neće biti „dan D“, jer niti će se studenti vratiti na nastavu, niti će Vučičev režim pasti. Borba za slobodu tek predstoji, dodaju. Scenario da je subota, 15. mart, prelomni dan za proteste koji traju više meseci u Srbiji podgrejala je vlast, posebno predsednik svih građana koji je naveo da će tada organizatori protesta „sve baciti na jednu kartu“ i „nasiljem pokušati da urade ne- što“, kao i da vlast neće tolerisati nasilje. Vučićevim rečnikom izrazila se potom i predsednica parlamenta Ana Brnabić koja je navela da taj dan razume kao pokušaj državnog udara. Tome u prilog dodale je pojedine objave na društvenim mrežama u kojima se pozivaju roditelji da 15. marta ne dovode decu na protest. Sagovornici Danasa, ipak, smatraju da subota 15. mart nije nikakav „dan D“ i da oni koji čekaju da im neko sa televizije javi da je došla sloboda to neće dočekati. „Uspešno suprotstavljanje Vučićevim režimu je maraton. To su studenti dobro shvatili i zato ga efikasno, iako polako teraju u ugao iz koga ne može da izađe. On je vešt u agresivnim igrama, ali nemoćan kada se suoči sa mirnim, a upornim otporom. Otuda, za studente i građane ne postoji ‘dan D’. Borba protiv samodržavlja se nastavlja dok ono ne padne“, kaže Dragomir Anđelković, politički analitičar. Napominje da besmislene priče o „danu D“ nameće Vučić koji pokušava da izazove nasilje jer ne vidi drugi put za spas svog kriminalnog režima. „Studenti su zreli i neće mu dopustiti da realizuje taj plan“, poručuje Anđelković. Đorđe Vukadinović, politički analitičar smatra da je proglašavanje 15. marta za „dan D“ došlo sa različitih strana i iz različitih, a često i dijametralno suprotnih razloga. „Deo opoziciono nastrojene javnosti taj dan tako kvalifikuje i priziva, jer je posle mnogo godina poraza i brojnih razočaranja, željan nekog konkretnog i opipljivog uspeha u borbi protiv autokratske vlasti. Tim pre što se oseća da je vlast slabija nego pre, ali se, isto tako, i određeni zamor sve više oseća kod nekih kategorija demonstranata“, kaže Vukadinović. Prema njegovim rečima sa druge strane i vlasti odgovara da 15. mart proglase za odsudni datum, jer na taj način ohabruju svoje sve zabrinutije i sve uplašenije simpatizere. „Sve u smislu – evo, samo još da pregrmimo ovaj 15. i onda smo na konju, potesti će prestati i sve će biti kao nekad“. Pri čemu, ako je išta izvesno, onda je barem to da, kako god se sve ovo završilo, sigurno ništa nije i neće biti ‘kao nekad’“, ocenjuje naš sagovornik. Interesantno je, kako kaže, da su, studenti koji protestuju najmanje bili skloni apokaliptičnim najavama u tom smeru („Dan D.“ i slično). „Ovaj 15. mart jeste veoma važan dan, i biće sigurno značajan indikator toga u kom će se pravcu stvari u Srbiji dalje razvijati. Ali ne verujem u doslovno ‘ponavljanje istorije’, ni u smislu 5. oktobra dvehiljadite, niti u smislu 9. marta 1991. godine“, ocenjuje Vukadinović. Profesor Fakulteta političkih nauka Bojan Vranić objašnjava za Danas da se „dan D“ pojavio kao narativ koji ima za cilj da podigne tenzije pred protest u Beogradu. „Sve promene u Srbiji i Jugoslaviji ranije, kretale su ili se završavale u Beogradu, pa je simbolično važno kako će protest 15. marta proći. Za koaliciju oko SNS-a, tenzije služe za što širu delegitimizaciju opozicije, jer je SNS uveren da se situacija može rešiti samo na izborima. Za opoziciju, tenzije su u funkciji što većeg odziva građana i mobilizacije partijskog članstva, radi održavanja energije protesta, i kontri tvrdnje SNS-a da se protesni balon ‘izduvao’“, kaže Vranić. Prema njegovim rečima u sredini su studenti u blokadi, koji svojim objavama usmeravaju građane da sami politič ki artikulišu zahteve kroz zborove (iako je termin „zbor“ ideološki problemati- čan) i ograđuju se od politizacije studentskih zahteva, kako od opozicije tako i od vlasti. „Na kraju, iz perspektive studentskih zahteva, plašim se da će u sukobu vlasti i opozicije, 15. mart baciti senku na iskrenu potrebu jačanja institucija, a ne jačanja partija“, istič e Vranić. Na pitanje čemu bi trebalo da posluže pretnje vlasti o hapšenjima, Vranić kaže da nije prvi put da SNS prognozira nasilje, i nažalost ne bi bilo prvi put da se niotkuda pojave maskirani ljudi i naprave haos. „Takve najave nisu sprečavale građane da dođu, što svedoči o čistim i pomalo idealističkim namerama onih koji protestvuju. Stvar je organizatora da pažljivo posluša najave SNS visokih funkcionera i da učini maksimalan napor da do incidenata ne dođe. Studentski protesti su do sada bili vrlo uspešni u tome“, primećuje profesor FPN-a…