Danas

U BEOGRADSKOJ FILHARMONIJI, SA MUZIČARIMA KOJI ŠTRAJKUJU

Dosta nam je toga da Ministarstvo protiv nas koristi diskurs devedesetih

Da Beogradska filharmonija od 3. marta nije u štrajku, njeni vrhunski muzičari bi juče i danas, kao i svih prethodnih dana, bili na uobičajenoj probi koja traje od 9 do 13 sati...

A ova obustava rada epilog je višedecenijskog ignorantskog stava Ministarstva kulture na degradirajuć u i ponižavajuću situaciju u kojoj se nalazi ustanova kulture koja je našu zemlju proslavila u svetu. Ovako, deo njih smo juče zatekli ispred ulaza u BF, a deo u sali, i svi su bili iskreno obradovani posetom Danasa jer, kako su izjavili, tek nekoliko slobodnih medija objektivno prenose njihova saopštenja i razloge za štrajk, dok ih ostali ili ignoriš u ili manipulišu činjenicama. Podsećanja radi, muzičari kojima aplaudira svetska publika i kritika upozorili su na tešku situaciju u kojoj se nalaze još februara 2024, kada su pred početak koncerta na sceni pročitali apel publici zbog loših uslova u kojima se orkestar nalazi. Tom prilikom zamolili su publiku da svojim rečima opiše šta za njih znači BF, ta pisma muzičari su predali Ministarstvu kulture, a šef dirigent Gabrijel Felc lično je pisao ministraki. Pošto u međuvremenu nisu dobili nikakav odgovor, „Beogradska filharmonija – muzička reprezentacija Srbije!“, u dresovima za tu priliku, ponovila je isti apel i mesec dana kasnije, na koncertu na Kolarcu pod dirigentskom palicom Hauarda Grifitsa. Slavni maestro je tada skrenuo pažnju publici i našem Ministarstvu kulture na egzistencijalne probleme naših muzičara: „Hvala što podržavate ovaj izuzetan orkestar, jedan od najboljih s kojim nastupam. Ali, ovi sjajni muzič ari su jedan od najlošije plaćenih orkestara u Evropi – a to nikako ne zaslužuju. Oni zaslužuju mnogo, mnogo više, i vaša država mora da stoji uz njih“, apelovao je Grifits. Usledile su i druge akcije – tri nedelje za redom filharmoničari su svirali ispred zgrade Ministarstva kulture ne bi li probudili uspavane institucije, tadašnja ministarka Maja Gojković odgovorila je jedino kritikom i „uvređenošću“ zašto su se prvo obratili javnosti, a ne njoj i nije dala nikakva obećanja da će išta uraditi. A od svih zahteva koje su postavili jedino su dobili – nova koncertna odela! Stogodišnjicu postojanja BF ovi sjajni orkestarski muzičari kojima se klanja i veliki maestro Zubin Mehta, dočekali su sa najmanjim platama u ovom regionu, i ispod našeg republičkog proseka! Prema rečima Aleksandra Latković a, prvog violončeliste Beogradske filharmonije, vrhunskog virtuoza koji je nastupao sa slavnim dirigentima poput Uroša Lajovica, Zubina Mehte, Muhaia Tanga…, a sada je jedan od tročlanog Štrajkačkog odbora, ova obustava rada nije „vrhunac“ njihovog protesta. – Naš život u kulturi i kako živimo svaki dan, kako bi rekao Njegoš, „borba je neprestana“. Mi smo suprotno nekom stereotipu, radnici u umetnosti i u kulturi nimalo nisu neka grupa ljudi sa razbarušenom glavom među oblacima, koji spavaju do podne, pa onda malo slikaju, vajaju, sviraju, i nešto se bune. Mi smo ljudi od „krvi i mesa“, visoko obrazovana i visoko kvalifikovana radnička klasa, radnici koji proizvode visoko kvalitetne proizvode, vrlo opipljive i vrlo merljive u svakom pogledu, koje isporučujemo javnosti, publici, nastojeći da uzdižemo nivo umetnosti i kulture u našoj zemlji. Mi smo svi, dakle, i obični, porodič ni ljudi koji na kraju dana ispunjenog remek-delima umetnosti kojima se bavimo, baratamo i koji su deo našeg života, treba da platimo račune za struju, Infostan, i da sastavljamo „kraj s krajem“ – obja- šnjava Latković poziciju i filharmonič ara i svih drugih umetnika. Kako navodi, zahtevi koje su u saopštenju za štrajk postavili Ministarstvu kulture, nisu ništa nedostižno i što „biti ne može“. – Ono što tražimo je samo da u našim platama „dobacimo“ do republič kog proseka. Rezultati koje imamo iza sebe, a Beogradska filharmonija je perjanica svih umetnika u Srbiji koji su orkestarski muzič ari, usudiću se i da kažem da je pored svih uspešnih kulturnih institucija lokomotiva i predvodnik čitave srpske kulture koja našu zemlju gura napred, jesu veliki. Trudimo se, i uspevamo, da iz svake te- ške situacije, a to je za nas svaka radna nedelja, svaki izazov, izađemo pozitivni, sa osmehom, i da damo sve od sebe, o čemu svedoči svaka naša rasprodata sezona. Latković objašnjava i zašto je sada ovaj trenutak bitan, i kako kaže, on je sled događaja, njihova neprestana borba…