Novi Magazin
PAT IZ KOJEG NEMA IZLAZA
Beograd, Priština i EU bez rešenja za Zajednicu srpskih opština
Sprovođenjem dogovora o ZSO Srbi bi dobili dodatnu ograničenu autonomiju, Beograd političku satisfakciju, Priština bolji položaj u odnosima sa EU. Ali kao što to već biva u odnosima dve strane, potpisano ili dogovoreno ništa ne mora da znači jer „đavo je u tumačenju detalja“.
Zajednica srpskih opština je jedno od najtežih nerešenih pitanja u dijalogu Beograda i Prištine. Dok Srbi vide ZSO kao zaštitu svojih prava, Priština strahuje od ugrožavanja suvereniteta. Koliko su ovo nepremostive razlike i da li će evropsko-američki pritisak i ovoga puta presuditi? Viđena od jednih kao nužno zlo, od drugih kao ključna odbrana kolektivnih prava, a od trećih kao dobar kompromis, ZSO ima najneizvesniju sudbinu. Uprkos postignutim dogovorima, više od deset godina sve strane su na svojim pozicijama. Stoga ZSO ostaje jedno od ključnih nerešenih pitanja u dijalogu između Beograda i Prištine i u 2025. U trenucima političkih i bezbednosnih tenzija unutar Kosova, kao i u odnosima Beograda i Prištine, Zajednica srpskih opština – zvanično Zajednica opština sa srpskom većinom ili skraćeno ZSO – posmatra se kao izlaz iz pat pozicije. Naime, sprovođenjem ZSO Srbi bi dobili dodatnu ograničenu autonomiju, Beograd političku satisfakciju, Priština bolji položaj u odnosima sa EU. Ali kao što to već biva u odnosima dve strane, potpisano ili dogovoreno ništa ne mora da znači, jer „đavo je u tumačenju detalja“. OD BRISELA DO OHRIDA: Godine normiranja obeležene su iznošenjem razlika u shvatanju dogovorenog odnosno očekivanjima. Dok Beograd i Srbi sa Kosova ZSO vide kao način organizovanja koji bi im omogućio veću političku, kulturnu i ekonomsku autonomiju, Priština strahuje da tako udružene srpske opštine mogu voditi ka stvaranju entiteta sa previše autonomije, nalik Republici Srpskoj u Bosni i Hercegovini. Ipak, bez obzira na taj strah, sada je sve na domaćem terenu, odnosno Priština je na potezu. Dakle, zna šta joj je činiti ukoliko želi da odblokira svoje integracije. Zajednica je predviđena Briselskim sporazumima iz 2013. i 2015. godine, koji su potpisali predstavnici Srbije i Kosova uz posredovanje Evropske unije. Ovi sporazumi definišu suštinsko očuvanje prava Srba na lokalnu samoupravu. Prema njima ZSO je asocijacija, odnosno institucionalni okvir koji predviđa povezivanje opština u kojima su Srbi većina I severno I južno od Ibra: Severna Mitrovica, Zubin Potok, Zvečan, Leposavić, Gračanica, Štrpce, Novo Brdo, Klokot, Ranilug i Parteš. Ovakav vid udruživanja opština treba da pruži određeni nivo samoupravljanja u oblastima kao što su ekonomski razvoj, obrazovanje, zdravstvo i socijalna zaštita, kao i urbanističko i ruralno planiranje. Ipak, krajnji cilj je puna integracija srpske zajednice u kosovski sistem. Kako je predviđeno, ZSO treba da ima organizacionu strukturu, predsednika, savet, odbor, administraciju i kancelariju za žalbe. Predviđeno je i pravo na finansiranje iz Srbije (regulisano zakonima Kosova), kao i korišćenje simbola ZSO. Tako su Srbi dobili pravo na donošenje odluka u oblastima od interesa za srpsku zajednicu, što se smatra putem ka unapređenju prava i položaja Srba na Kosovu. Međutim, ključna pitanja vezana za formiranje ZSO su nadležnosti i pravni status, zbog čega dolazi do razlika u tumačenju…