Oslobođenje BIH

BAJKA O BEZUMLJU

“Kralj Gordogan” uvodi nas u svijet krajnosti i nemogućnosti

“Zahvaljujući znanju stranih jezika, živim od prijevoda, što je jedan od rijetkih načina da se sačuva neovisnost u komunističkom režimu i pobjegne od ropstva što ga stalno zaposlenje podrazumijeva...

To je sve što mogu učiniti, nakon osude onoga što pišem i izgnanstva iz kazališta koje sam osnovao, pod izlikom dekadencije, koju su mi uostalom jednako pripisivali i hrvatski fašisti kako bi plijenili moje pjesme nekoliko godina ranije. Ne znam ništa o onome što se zbiva izvan Jugoslavije. Nikoje strane novine ovamo ne dopiru. Znam tek da ne treba popustiti ni za pedalj na osjetilnom polju. Jer tako ono može biti nezaposjednuto.” Ne pisati zbog pisanja Tako je svojedobno, koncem 40-ih godina prošlog stoljeća, o vremenu u kojem nije bio dobrodošao, pisao Radovan Ivšić, pjesnik, dramatičar, esejist i prevoditelj čija je drama “Kralj Gordogan”, iako napisana prije osam desetljeća, točnije ratne 1943. godine, tek prošli tjedan premijerno izvedena u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu. Prije toga postavljena je davne 1979. u zagrebačkom Teatru &TD, u režiji Vlade Habuneka, kazališnog maga koji je upravo sa Ivšićem bio vezan od samog početka njihovog bavljenja pozorišnom umjetnošću, još u radu sa Družinom mladih u Zagrebu, u doba Drugog svjetskog rata i neposredno potom..